Interferometrija

Interferometrija je metoda optične mjeriteljke koja koristi interferenciju valova, obično svjetlosnih ili drugih elektromagnetskih valova, kako bi se precizno određivalo razlike u putanjama valova. Osnova metode leži u principu superpozicije, gdje se dva ili više valova preklapaju i stvaraju stabilan uzorak interferencije — interfeeron — koji ovisi o razlici u fazama valova. Ovaj uzorak može se koristati za mjerenje malenih fizičkih promjena, kao što su razlike u duljinama putanja, indeksima loma ili površinskim neravnostima.

Interferometrija se široko primjenjuje u različitim područjima, uključujući astronomiju, fiziku, inženjerstvo i medicinu. U astronomiji se koristi interferometrijski teleskopi, poput Very Large Telescope Interferometer (VLTI), koji kombinira podatke iz više teleskopa kako bi se postigla veća rezolucija i bolje razlučivanje udaljenih objekata. U laboratorijskim uvjetima, interferometri se koriste za precizno mjerenje duljina, valnih duljina, indeksa loma materijala i promatranja optičkih pojava kao što su Braggov odraz ili Fabry-Perotov interferometar.

Najpoznatiji tip interferometra je Michelsonov interferometar, koji podjeljuje svjetlosni snop na dva puta: jedan snop ide okomito na ogledalo, dok drugi ide pod kutom. Nakon odbijanja od ogledala, snopovi se ponovno kombiniraju i stvaraju interferencijski uzorak. Ovaj princip omogućava mjerenje vrlo malenih razlika u putanjama valova, što je korisno za precizne mjere duljina i promatranja optičkih pojava.

Interferometrija se također koristi u metrologiji, gdje se oslanja na stabilne referencne valne duljine, kao što su emitovane linije laserskog svjetla, kako bi se postigla visoka točnost mjerenja. Razvoj laserskih tehnologija dodatno je poboljšao preciznost interferometrije, omogućivši primjenu u naprednim aplikacijama kao što su precizno polaganje optičkih vlakana, mjerenje deformacija u inženjerstvu i istraživanje materijala.