usklaivanja

Usklađivanje, čiji glavni izraz usklađivanja zadržava korijen od glagola ukladiti, predstavlja proces prilagođavanja različitih elemenata kako bi postali kompatibilni ili u skladu s zajedničkim standardom, pravilom ili skupom pravila. U praksi se radi o smanjenju razlika i uspostavljanju konzistentnosti između politika, normi, podataka, proizvoda ili procedura. Usklađivanje može biti dobrovoljno ili obvezno propisano zakonom, a često podrazumijeva djelovanje na razini organizacija, sektora ili država.

U različitim oblastima primjene usklađivanje ima različite ciljeve. U javnoj politici i međunarodnoj trgovini često se radi o usklađivanju nacionalnih propisa s europskim ili međunarodnim standardima (primjer je usklađivanje s EU acquisom). U gospodarstvu i financijama često se odnosi na usklađivanje računovodstvenih pravila i poreznih propisa, standarda izvještavanja ili metodologija statističkih mjerenja. U IT-ju i upravljanju podacima važan je proces usklađivanja podataka i interoperabilnosti, uključujući stvaranje jedinstvenih pojmovnih prijedloga (ontologije) i sklopova podataka (data dictionaries).

Postupak usklađivanja obično uključuje identifikaciju razlika, definiranje ciljnog stanja, izradu mapa ili standarda, implementaciju promjena i praćenje usklađenosti. Ključni alati su benchmarking, radne skupine za standardizaciju, izrada crosswalk-a (preslikačke tablice), te periodično ažuriranje standarda. Prednosti uključivanog usklađivanja uključuju lakšu suradnju na cross-border razini, jasnije propise i bolju interoperabilnost, dok su izazovi često visoki troškovi, otpor prema promjenama i različiti konteksti nacionalnih sustava.