Kalibracije

Kalibracije je proces utvrđivanja točnosti mjernog instrumenta usporedbom njegovih izlaza s referentnim standardom poznate vrijednosti. Cilj je otkriti odstupanje, odrediti korekcijski faktor i osigurati tragovnost mjerenja do priznatih standarda. Kalibracije pomažu smanjiti sustavne pogreške i osiguravaju dosljednost podataka tijekom vremena.

Primjenjuje se na instrumente u različitim područjima: laboratorijima, industriji, zdravstvu i terenskim mjerenjima. Kalibracija nije isto što i prilagodba (adjustment); kalibracija otkriva performanse, dok prilagodba može ispraviti otkrivena odstupanja. Rezultati kalibracije čuvaju se u certificiranju kalibracije i služe za procjenu pouzdanosti mjerenja.

Proces obično uključuje definiranje mjernog raspona i uvjeta, odabir referentnog standarda, izvođenje mjerenja, analizu odstupanja te izvedbu kalibracijske krivulje ili korekcijskog faktora, te izradu zapisnika s certifikatom kalibracije koji navodi neizvjesnost, tragovnost i preporučeni interval kalibracije.

Vrste i metode uključuju vanjsku kalibraciju koristeći vanjske standarde, unutarnju kalibraciju koja koristi ugrađene reference, terensku ili laboratorijsku kalibraciju. Također se razlikuju kalibracija i verifikacija. Procjena neizvjesnosti i očuvanje dokumentacije su ključni dio.

Standardi i upravljanje: ISO/IEC 17025 opisuje zahtjeve za laboratorije koje provode kalibracije, ISO 10012 o upravljanju mjernom opremom, te razne OIML preporuke koje usmjeravaju tragovnost do nacionalnih ili međunarodnih standarda (npr. NIST). Kalibracije su dio sustava upravljanja kvalitetom.

Utjecaj i primjeri: pravilno kalibrirane mjernice povećavaju pouzdanost procesa, sigurnost i kvalitetu proizvoda. Primjeri uključuju termometre, vage, tlak mjerače i električne instrumente.