korozivnosti

Korozivnost je svojstvo tvari koja uzrokuje kemijsku ili elektrokemijsku koroziju drugih materijala, najčešće metala, ili, u sigurnosnom kontekstu, oštećenje živih tkiva. U industriji se korozivnost često očituje kao sposobnost tvari da ošteti metalnu opremu, cijevi, spremnike ili konstrukcije, ali i da izazove ozbiljna oštećenja kože, očiju ili dišnih sluznica.

Postoje dva osnovna mehanizma: kemijska korozija, koja nastaje izravnim napadom tvari na materijal, i elektrokemijska korozija, koja zahtijeva prisutnost elektrolita i električni potencijal. Brzina korozije ovisi o čimbenicima poput koncentracije i prirode tvari (kiseline, baze, oksidansi), pH, temperature, vlage i tlaka, prisutnosti otapala, površinskih svojstava i zaštitnih mjera.

Najčešći korozivni spojevi su jaka kiselina i jaka lužina (npr. sumporna i klorovodična kiselina, natrijev hidroksid), oksidansi i mnoge industrijske kemikalije. Osobito su opasni za ljude, pa se korozivne tvari reguliraju posebnim sigurnosnim listovima, označavanjem i pravilnim skladištenjem, transportom i rukovanjem, uključujući odgovarajuću zaštitnu opremu.

Mjere smanjenja korozije uključuju uporabu otpornijih materijala, zaštitnih premaza, inhibitora korozije te kontrolu uvjeta okoline (temperature, vlage). Procjena korozivnosti provodi se kroz eksperimentalne metode mjerenja brzine korozije ili elektrokemijske testove, te se informacije čuvaju u sigurnosnim listovima i klasifikacijama opasnosti prema relevantnim sustavima.