spojevi

Spojevi su kemijske tvari koje se sastoje od najmanje dva različita kemijska elementa povezana kemijskim vezama u točnom omjeru. Riječ spojevi potječe od hrvatskog glagola spojiti, što znači povezati. Spojevi imaju kemijski sastav koji je definiran i ponovljiv, a njihova se svojstva razlikuju ovisno o vrstama veza i omjeru elemenata.

Dijele se na anorganske i organske spojeve. Anorganski spojevi uključuju soli, kiseline, baze, okside i mnoge druge derivate; obično se ne temelje primarno na ugljiku. Organski spojevi uglavnom sadrže ugljik i vodik te često dodatne elemente poput kisika, dušika i sumpora; to su hidrokarboni i njihovi derivati te mnoge funkcionalne skupine.

Vrste kemijskih veza koje spojevi povezuju su ionijske, kovalentne i metalne, koje određuju strukturu, stabilnost i fizička svojstva tvari. Veze utječu na gustoću, točke taljenja i kuhanja te reaktivnost. Spojevi se mogu razlagati ili nastajati kroz kemijske reakcije, pri čemu nastaju nove tvari.

Nomenklatura i identifikacija: svakom spoju pripisana je kemijska formula koja prikazuje broj i vrstu atoma. IUPAC nomenklatura pruža sustavan način imenovanja, uz povremene tradicionalne nazive.

Primjeri spojeva uključuju vodu (H2O), natrijev klorid (NaCl), metan (CH4), ugljikov dioksid (CO2) i amonijak (NH3). Primjena spojeva obuhvaća industriju, medicinu, prehranu, poljoprivredu i mnoge druge aspekte modernog života, gdje razumijevanje njihovih svojstava omogućuje predviđanje reakcija, sintezu novih materijala i zaštitu okoliša.