vjetar

Vjetar, u hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku, je naziv za vjetar — kretanje zraka u odnosu na površinu Zemlje. Vjetrovi se javljaju na različitim razmjerama, od blagih lokalnih povjetaraca do širokih globalnih cirkulacijskih obrazaca. Predstavljaju temeljnu komponentu vremena i klime.

Vjetrove pokreću horizontalne razlike u tlaku koje nastaju uslijed nejednake zagrijanosti površine sunca, rotacije Zemlje (Coriolijev efekt) i razlika u terenu poput planina, dolina, mora i pustinja. Zrak se uglavnom kreće od područja visokog prema niskom tlaku, a njegova brzina i smjer pod utjecajem su prepreka i površinske hrapavosti. Lokalni vjetrovi uključuju morski i kopneni povjetarac, vjetrove u planinskim dolinama te urbane vjetrove uz zgrade.

Mjerenje i klasifikacija: Brzinu vjetra mjeri anemometar, a opisuje se skali poput Beaufortove skale, koja se proteže od mirnoća (0) do uragana (>118 km/h). Uobičajeni pojmovi uključuju lagani vjetar, lagani povjetarac, blag povjetarac, umjeren povjetarac i snažan povjetarac, pri čemu se brzine izražavaju u metrima po sekundi ili kilometrom na sat.

Utjecaj i primjena: Vjetrovi snažno utječu na vrijeme, klimu i ekološke procese, kao i na zrakoplovstvo, brodarstvo i vanjske aktivnosti. U modernim energetskim sustavima vjetar se koristi za proizvodnju električne energije putem turbina u vjetroelektranama.

Općenito, pojam vjetar ključan je dio meteorologije i proučava se zbog prognoze vremena i obnovljivih izvora energije.