nekonzistentnost

Nekonzistentnost je pojam koji opisuje nedostatak konzistentnosti među tvrdnjama, podacima ili postupcima. Riječ potječe od prefiksa ne- i riječi konzistentnost; u mnogim jezicima, uključujući hrvatski, koristi se identično kao nekonzistentnost. Pojam se primjenjuje u različitim kontekstima: od logike i filozofije do statistike, istraživanja i javnog diskursa.

U logici i formalnim sustavima nekonzistentnost znači da skup tvrdnji dopušta i provode dokaze za suprotne zaključke, primjerice i A i ne A mogu biti istiniti. Takav sustav često se opisuje kao nekonzistentan, a tradicionalne logike ne dopuštaju da obje tvrdnje budu istinite. Postoji i paraconsistentna logika koja omogućuje rad s nekonzistentnostima bez da cijeli sustav postane nepouzdan.

U istraživanju i radu s podacima nekonzistentnost nastaje kada različiti izvori, mjerenja ili vremenski okviri daju suprotne vrijednosti ili kad se definicije razlikuju. Razlozi uključuju mjernu pogrešku, različite skale, promjene konteksta ili neusklađene protokole prikupljanja podataka. Posljedice mogu biti netočne odluke i smanjeno povjerenje u rezultate. Detekcija se postiže provjerom konzistentnosti, križnim provjerama, statističkim testovima i rekonstrukcijom podataka. Riješiti nekonzistentnost često znači standardizirati definicije, uspostaviti jasne protokole, provoditi podatkovnu higijenu i dokumentirati verzije.

U javnom govoru, nekonzistentnost između tvrdnji ili politika podrazumijeva jasnoću i dosljednost; loša je za kredibilitet. Prevencija uključuje ciljanu komunikaciju, jasne definicije, transparentnost metodologije i revizije kada se pojave proturječnosti.