komunikciju

Komunikcija je proces stvaranja, prijenosa, primanja i tumačenja poruka među pojedincima ili grupama kako bi se prenijelo značenje, koordiniralo djelovanje i podijelile informacije. Može se odvijati usmeno ili pisano, osobno ili na daljinu, u različitim kontekstima.

Etymologija: Pojam potječe od latinskog "communicatio" preko francuskog "communication" i talijanskog "comunicazione". U jezicima poput hrvatskoga i srpskohrvatskoga osnovni termin je "komunikacija", a "komunikaciju" je oblik akuzativa.

Sastavni dijelovi i modeli: pošiljatelj, kodiranje, poruka, kanal, primatelj, dekodiranje, povratna informacija, kontekst i buka. Klasični Shannon–Weaver model opisuje tok poruke od pošiljatelja do primatelja uz međuslojnu buku; tranzacijski model naglašava kontinuiranu razmjenu i promjenu u procesu.

Tipovi i kanali: usmena, pisana, neverbalna, digitalna i masovna komunikacija. Interpersonalna komunikacija odnosi se na izravne kontakte; masovna na prenošenje poruka velikom audiovizualnom publikom.

Vještine i prepreke: jasnost, prilagodba publici, aktivno slušanje, empatija; prepreke uključuju buku, kulturne i jezične razlike, pretpostavke, kontekst i tehnologijska ograničenja.

Značaj i izazovi: u digitalnom dobu komunikacija se širi i mijenja; važna je točnost informacija, pismenost, povjerenje i etika. U mnogim sektorima dobro upravljanje komunikacijom povećava učinkovitost, suradnju i međusobno razumijevanje.