vazodilataciju

Vazodilatacija je proces povećanja promjera krvnih žila uslijed opuštanja glatkih mišićnih slojeva vaskularne stijenke, što dovodi do povećanog protoka krvi i smanjenog otpora protoka. Ovaj fenomen može zahvatiti arteriolne i kapilarne dijelove cirkulacije te se često ostvaruje lokalno u tkivima ili kao dio cjelokupne hemodinamske regulacije.

Mehanizmi vazodilatacije uglavnom uključuju endotelijsko oslobađanje faktora relaksacije. Najvažniji je kisikioni radikal dušika (NO), koji potiče aktivaciju guanilat ciklaze u glatkim mišićima, povećava cGMP i smanjuje koncentraciju kalcija, što uzrokuje opuštanje. Uz NO se javljaju i prostaciklin PGI2 te lokalni metabolički signali poput adenosina i bradikinin koji doprinose širenju žila. Vazodilatacija može biti potaknuta refleksno ili lokalno kroz beta-adrenergičke mehanizme (npr. u skeletnim mišićima) koji povećavaju cAMP i opuštaju glatke mišiće.

Regulacija vazodilatacije rezultat je suživota autonomnog živčanog sustava, hormona i lokalnih metabolita. Temperatura, tjelesna aktivnost i upala mogu pojačati vazodilataciju kako bi se tkivima osiguralo više protoka krvi i kisika.

Značaj i primjena: vazodilatacija je ključna za regulaciju krvnog tlaka, termoregulaciju i perfuziju organâ. Pato­logija pretjerane vazodilatacije može doprinijeti hipotenziji i šoku. U kliničkoj praksi koriste se lijekovi koji induciraju vazodilataciju, uključujući nitrati (npr. nitratni), kalcijeve blokatore, ACE inhibitore i alfa-blokatore, često za snižavanje tlaka ili poboljšanje koronarni protoka. Vazodilatacija također igra važnu ulogu u erektilnoj funkciji.