spirometrijom

Spirometrijom se procjenjuje funkcija pluća mjerenjem količine zraka koju pluća mogu izdahnuti i brzine tog izdaha. Test se provodi pomoću spirometra, a postupak traje nekoliko minuta. Cilj je kvantificirati protok zraka i volumen, kako bi se identificirale eventualne opstruktivne ili restriktivne promjene plućne funkcije.

Najvažniji parametri su FVC (prisilna vitalna kapacitet), FEV1 (prisilni izdah u prvoj sekundi) i omjer FEV1/FVC. Dodatno se mogu zabilježiti i vrijednosti poput PEF (peak expiratory flow). Vrijednosti se uspoređuju sa referentnim vrijednostima prilagođenima dobi, spolu, visini i etničkoj pripadnosti; rezultati se izražavaju kao apsolutne vrijednosti i percentili, uz procjenu donje granice normale.

Indikacije za spirometriju uključuju dijagnostiku i praćenje opstruktivnih bolesti poput astme i kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB), identificiranje restriktivnih poremećaja, evaluaciju prije operacija i praćenje učinka terapije. Interpretacija rezultata temelji se na obrascima: smanjen FEV1 uz snižen omjer FEV1/FVC upućuje na opstruktivni obrazac, dok smanjen FVC uz normalan ili povišen omjer sugerira restriktivni obrazac; normalne vrijednosti se određuju u odnosu na LLN (donja granica normale) za dani demografski profil.

Procedura zahtijeva pravilnu tehniku: pacijent sjedi uspravno, prislanja usnik, zatvara nos i snažno izdihuje kroz usta. Za kvalitetu se preporučuju najmanje tri prihvatljiva manevra s ponovljivim rezultatima; spirometar se kalibrira korištenjem standardnog volumena (npr. 3 litre). Sigurnost je visoka; kontraindikacije uključuju akutne plućne ili srčane bolesti te nedavne operacije. Rezultate treba tumačiti u kontekstu kliničke slike i drugih dijagnostika.