Kvantifikacija

Kvantifikacija je proces izražavanja ili određenja količine nečega. Pojam se koristi u različitim disciplinama, uključujući matematiku, logiku, lingvistiku i empirijske nauke, te se često odnosi na način na koji se brojčane ili kvantitativne karakteristike pripisuju predmetima ili pojmovima. Etymološki potječe od latinskog quantus, što znači "koliko".

U formalnoj logici kvantifikacija označava način izražavanja broja elemenata u domeni koji zadovoljavaju predikat. Uobičajeni kvantifikatori su univerzalni kvantifikator (za sve, oznaka ∀) i egzistencijalni kvantifikator (postoji, oznaka ∃). Primjeri: ∀x P(x) znači "za svaki x, P(x) je istina"; ∃x P(x) znači "postoji x takav da je P(x) istinito". Kvantifikatori se mogu ugnijezditi, a njihova domenska opseg ili raspon utječe na značenje iskaza.

U lingvistici kvantifikacija proučava kako jezici izražavaju količinu, koristeći kvantifikatore koji mogu biti determinatori ili prilogovi, poput all, every, some, many, few, most, several. Oni se povezuju sa sintaktičkim opsegom i semantikom, te se proučavaju fenomeni poput tzv. quantifier raising i promjena opsega, koji mijenjaju interpretaciju izraza u rečenici.

U empirijskim naukama kvantifikacija obuhvata mjerenje i dodjeljivanje numeričkih vrijednosti atributima, što omogućava kvantitativnu analizu, usporedbu i statističku obradbu. U računarstvu kvantifikatori se pojavljuju u bazama podataka i formalnim specifikacijama, gdje se koriste u upitima ili logičkim izrazima (na primjer EXISTS, ALL, ANY). Kvantifikacija je središnji koncept za razumijevanje i izražavanje broja ili količine u mnogim disciplinama.