Inhalacija

Inhalacija je proces udisanja zraka ili medicinskog aerosola u pluća. U medicinskom kontekstu inhalacija se odnosi na primjenu lijekova izravno u dišne putove putem inhalacijskih uređaja, što omogućava brzo djelovanje lokalno u plućima uz relativno mali sustavni učinak. Inhalacijska terapija često se koristi kod astme i kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB), ali i kod drugih stanja poput bronhitisa ili iritacije dišnih putova te za ublažavanje kašlja.

Uređaji za inhalaciju uključuju nebulizatore koji tekući lijek pretvaraju u aerosol, inhalatore s mjernom dozom (MDI) i inhalatore s prašinom (DPI). Izbor uređaja ovisi o vrsti lijeka, spolu i dobi pacijenta, kao i o mogućnosti pravilnog korištenja.

Lijekovi koji se najčešće primjenjuju inhalacijom uključuju bronhodilatatore ( kratkog i dugog djelovanja), inhalacijske kortikosteroide te u nekim slučajevima kombinacije tih lijekova. Salinitet ili fiziološka otopina koriste se pri nekim postupcima za hidrataciju dišnih puteva ili olakšanje nadražaja.

Tehnika pravilne primjene lijeka ključna je za učinkovitost. Pacijentima se preporučuje da prije udisaja izdahnu, zatim polako udahnu dok aktiviraju uređaj (ili udahnu kroz DPI), zadrže dah nekoliko sekundi i izdahnu. Kod MDIs s spacerom važno je protresati inhalator i po potrebi pripremiti za upotrebu. Nakon inhalacije kortikosteroida, ispiranje usta može smanjiti rizik od gljivičnih infekcija i promuklosti. Redovito čišćenje uređaja smanjuje rizik od infekcija.

Potencijalne nuspojave su uglavnom lokalne (grlobolja, promuklost, kašalj); sustavni učinci su rijetki pri pravilnoj primjeni. Inhalacijsku terapiju treba provoditi prema uputama liječnika uz adekvatnu edukaciju o tehnici korištenja.