pridjeve

Pridjevi, ili pridjev u jednoj riječi, su skup riječi kojima se opisuje ili određuje imenica ili zamjenica. Njihova glavna funkcija je izražavanje svojstava, odnosa, količine ili vrijednosti. U mnogim jezicima, uključujući hrvatski, pridjevi služe kao opisni dio govora i mogu se upotrebljavati u različitim sintaktičkim pozicijama.

Pridjevi se mijenjaju prema rodu, broju i padežu imenice s kojom se slažu. To znači da se završeci pridjeva prilagođavaju kako bi uskladili spol imenice (muški, ženski, srednji), broj (jednina, množina) i padež (nominativ, genitiv, itd.). Uz to, pridjevi imaju i gradaciju: pozitiv (osnovni oblik), komparativ i superlativ. Gradacija se obično ostvaruje dodatkom završetaka ili pomoću perifrastičkog lika: npr. dobar—bolji—najbolji; velik—veći—najveći. Neki se pridjevi mijenjaju nepravilno ili imaju složenije oblike.

Podjela pridjeva često uključuje tri glavne skupine: kvalitativni pridjevi (opisuju kvalitetu ili stanje, primjerice dobar, brz), relativni pridjevi (izražavaju odnos prema nečemu, primjerice hrvatski, bečki) te posvojni pridjevi (pripisujući, moj, tvoj, njegov). Uz to postoje poredni (ordinalni) pridjevi koji označavaju redoslijed, poput prvi, drugi, treći, te brojni pridjevi koji služe kao brojčani.

Pridjevi se u rečenici obično nalaze uz imenicu prije nje, a mogu se koristiti i pred glagolom biti u predikativnom svojstvu. U većini standardnih varijanti, pridjevi se slažu sa imenicom koju opisuju u svim gramatičkim kategorijama, čineći činjenicu skladne izražajne vrijednosti.

Uspoređivanje standardnih jezika razlikuje se po pravilima i iznimkama, ali općenito pridjevi čine temeljnu grupu riječi za opisivanje i razlikovanje imenica.